“Dok su nas strijeljali, ja sam slučajno podigao glavu i vidio bijeli džip. Narod me smrknuto gledao kada sam ovih dana otišao u Bratunac”

Cijela Bosna i Hercegovina, ali i ostatak svijeta, čuli su za priču Fahrudina Muminovića, momka iz Bratunca koji je sa sedam godina preživio strijeljanje.
Naime, Fahrudin je tokom spomenutog strijeljanja izgubio oca, koji se nalazio pored njega i koji je ubijen, a on je pukom srećom preživio tako što je jedan od doktora uspio da ga izvuče i odvede ga u bolnicu na liječenje.

Veliki broj ljudi se javio da pomogne Fahrudinu

Ovaj momak je nakon mnogo godina odlučio da prekine svoju šutnju, te da ispriča svoju priču. Fahrudin je danas govorio za Source.ba portal, a razgovarali smo o njegovom životu, pomoći koja stiže sa svih strana, te onome što je preživio tokom rata u BiH.

“Život mi se na dobro promijenio u ovih nekoliko dana. Iznenađen sam, zaista, kada je u pitanju ova akcija. Nisam očekivao da će se ovoliko ljudi javiti i da će sve ovo ovoliko trajati. Mislio sam da će to biti neka manja pomoć, ali se nisam mogao nadati ovome. Hvala svim ljudima koji su mi pomogli i koji mi pomažu”, kaže Fahrudin Muminović na početku razgovora za Source.ba portal.

Za Fahrudina je do sada prikupljeno preko 200.000 KM, a radi se o momku koji živi sa amidžom, koji se brinuo za njega nakon ubistva njegovog oca.

“Ministar Edin Ramić mi je obećao da će se kuća graditi nekada na proljeće. To je sve što ja trenutno znam. Nakon priče koju sam ispričao, nisam imao nikakvih problema, ali kada sam ovih dana išao u Bratunac narod me je čudno gledao, onako smrknuto, ljudi su me prepoznali”, ističe Muminović.

Fahrudin se svega sjeća

A cijela Fahrudinova priča oko odrastanja, trenutka kada je izgubio oca i kada je trebao biti strijeljan zajedno sa njim se ne može naći ni u najgorim horor filmovima.

“Svega se sjetim, svake riječi, ne može se tu ništa zaboraviti. Otac i ja smo bili u kući, stigao sam do prozora i vidim jednog našeg čovjeka kako ide iz šume i viče: ‘Eto idu četnici’. Otac mi je rekao da se sakrijem ispod kreveta, a kasnije su došli i našli su nas. Potom su nas izveli napolje, svezali nam bijele poveze oko očiju i onda smo ušli u kamion. Bilo je još mnogo ljudi tu osim nas. Meni je tokom vožnje spao taj povez, a onda mi ga je jedan četnik ponovo zavezao i jako stegao. Potom smo došli do mjesta gdje smo trebali biti strijeljani”, kaže Fahrudin.

“Naredili su nam da legnemo i svi su pobijeni, ja sam jedini koji je preživio. Meni je jedan doktor spasio život. Kako sam ležao, dok su pucali na nas, ja sam slučajno podigao glavu i vidim bijeli džip. Doktor je došao i rekao: ‘Dajte meni tog momka’. On me kasnije odvezao u bolnicu u Zvornik, gdje su mi šili nogu i ruku. Boljelo me je, a svakako sam bio i uplašen, a onda su mi kasnije dali injekciju za spavanje. Imam danas i dalje tih ožiljaka, ništa nije prošlo, i dalje sve stoji na ruci i nozi”, kaže naš sagovornik.

Strah od šarenog vojničkog odijela

Fahrudin se i dalje svega sjeća kao da je bilo jučer, ali kaže da više ne sanja te scene i trenutke kada je izgubio oca i kada je preživio strijeljanje.

“Ne sanjam sve to više tako često, jesam prije sanjao. Nekada mi se to ponovo vrati u san. Nakon tog događaja, nakon rata, otišao sam u Živinice. Dešavalo mi se da kada vidim neko šareno odijelo, uplašim se. Bio sam zarobljen, pa sam se toga uvijek plašio. Sada je, hvala Bogu, sve dobro i ide na bolje”.

“Još jednom želim da se zahvalim svim ljudima koji su mi pomogli u ovoj akciji. I ovaj novac kojeg ću da dobijem, imam namjeru u Sarajevu da kupim kuću i da tamo živim”, rekao je na kraju razgovora za Source.ba portal Fahrudin Muminović.

Novinar: Haris Ahbabović

source.ba